Godine 1962, tokom događaja poznatog kao Kubanska kriza, svet je bio na ivici nuklearnog rata. Sovjetski Savez i Sjedinjene Američke Države stajali su jedni naspram drugih, sa spremnim arsenalom raketa. Ipak, ishod nije odlučen silom, već pregovaranjem. Kroz pažljivo formulisan dijalog i uzajamne ustupke, rakete su povučene, a sukob izbegnut.
Srećom, većina ljudi ne dolazi u situaciju da pregovara o sudbini sveta, ali poslovno okruženje često ume da liči na bojno polje. Umesto oružja, na stolu su budžeti, rokovi, ugovori i odnosi sa klijentima. I u takvim situacijama pobedu ne odnosi onaj ko je glasniji, već onaj kom su jača strana poslovna komunikacija i pregovaranje.
Komunikacione veštine u poslovanju i promišljene strategije pregovaranja danas često odlučuju da li će dogovor biti postignut, klijent ostati ili otići, saradnja trajati mesec dana ili godinama.
U nastavku teksta bavićemo se upravo time – kako da poslovnu komunikaciju i pregovaranje koristite kao alat, a ne kao prepreku.

Šta je poslovna komunikacija i zašto je važna u savremenom poslovanju
Poslovno pregovaranje – od „nadmudrivanja” do stvaranja zajedničke vrednosti
Gde da postepeno razvijete veštine poslovne komunikacije i pregovaranja
Poslovna komunikacija je sve ono što se u jednoj firmi kaže, napiše ili prećuti – od kratke poruke na Slacku, preko mejla klijentu ili prezentacije pred menadžmentom, do pregovora oko ugovora. Dakle, nije samo reč o pričanju, već o načinu na koji ideje, informacije i emocije putuju kroz organizaciju i van nje.
U modernim kompanijama komunikacija je daleko više od „meke veštine”. Istraživanja kompanije McKinsey & Company pokazuje da efikasna komunikacija i saradnja mogu da povećaju produktivnost timova i za 20–25%, jer ljudi brže razumeju zadatke, manje greše i brže rešavaju probleme.
S druge strane, studija „Impact of Effective Business Communication on Employee Performance” jasno pokazuhe povezanost efikasne komunikacije sa boljim performansama zaposlenih i boljim rezultatima kompanije – kada su poruke jasne, ljudi znaju šta se od njih očekuje, lakše preuzimaju odgovornost i postižu ciljeve.
U praksi to znači:
Poslovna komunikacija je zapravo infrastruktura svakog biznisa – kao struja ili internet. Kada dobro funkcioniše, skoro da je ne primećujemo. Kada ne funkcioniše kako treba, sve staje.
Kada se govori o dobroj komunikaciji, mnogi pomisle da je to stvar harizme – da neko lepo govori, deluje uverljivo ili jednostavno zna sa ljudima. U poslovnom okruženju stvari stoje nešto drugačije. Veštine poslovne komunikacije ne vide se u velikim govorima, već u malim, svakodnevnim situacijama koje se ponavljaju iz dana u dan.
U razgovorima na poslu često je primetno da ljudi s nestrpljenjem čekaju svoj red da govore, iako im sagovornik još uvek izlaže problem. Takvo slušanje retko donosi rezultate. Kada zaista obratite pažnju na ono što druga strana govori – i na ono što prećuti – lakše ćete prepoznati dilemu, nesigurnost ili prostor za dogovor.

U poslovnoj komunikaciji ljudi često pokušavaju da zvuče stručno, pa posežu za komplikovanim formulacijama i internim terminima. Rezultat je nerazumevanje. Kada ideje izgovorite jednostavno i jasno, sagovornik tačno zna šta nudite, šta se od njega očekuje, u kom roku i pod kojim uslovima.

Svedenost u govoru ne umanjuje vašu stručnost – naprotiv, pokazuje da vladate temom dovoljno dobro da je objasnite bez suvišnih reči.
Pored reči, bitan je i govor tela. Ton glasa, pogled, pauze u govoru i držanje šalju poruku pre nego što sagovornik uopšte obradi sadržaj onoga što ste rekli.
Nije isto reći da vam je klijent važan dok istovremeno proveravate telefon ili govorite ubrzano i nervozno. Smiren nastup, kontakt očima i davanje prostora za odgovor često grade više poverenja nego savršeno sročena rečenica.

Upravo zbog toga se u poslovnom okruženju verbalna i neverbalna komunikacija ne mogu posmatrati odvojeno. Kada su reči i ponašanje usklađeni, poruka deluje ubedljivije i lakše se gradi odnos zasnovan na poverenju.
Umesto da pretpostavljate šta druga strana želi ili da je navodite na odgovor koji vama odgovara, otvorena pitanja pomažu da razumete njene stvarne potrebe.

Kada pitate klijenta šta mu je u ovom trenutku najvažnije ili šta bi za njega bio dobar ishod saradnje, dobijate informacije koje vam omogućavaju da prilagodite ponudu i razgovor vodite smislenije.
Još jedan jednostavan, ali često zanemaren korak jeste provera razumevanja. U poslovnim razgovorima ljudi često pretpostave da su se razumeli i nastave dalje, da bi se kasnije ispostavilo da svako ima svoju verziju dogovora.

Kratka potvrda često spreči dane dodatnih objašnjenja, frustracija i konflikata.
Mejlovi i poruke su deo naše svakodnevice, ali i često izvor nesporazuma. Kada u jednoj poruci mešate više tema, bez jasnog zaključka ili sledećeg koraka, sagovornik mora sam da pogađa šta se od njega očekuje.

Jasna struktura – jedna tema, kratak kontekst i konkretan naredni korak – štedi vreme i vama i drugoj strani, a komunikacija je profesionalnija.
Dobra vest je da se većina veština poslovne komunikacije ne uči odjednom. One se razvijaju kroz male, svesne promene u svakodnevnom radu – u načinu na koji slušate sagovornika, kako reagujete na primedbu i kako formulišete poruku. Upravo u tim sitnim pomacima krije se razlika između prosečne komunikacije i one koja gradi poverenje, olakšava pregovaranje i unapređuje odnose sa klijentima.
Kada se spomene poslovno pregovaranje, mnogi i dalje zamišljaju tvrdo cenkanje: ko će koga da pritisne, ko će da izvuče više. U modernom poslovanju taj pristup je kratkog veka.
Savremene studije o pregovaranju ističu da pregovaranje u biznisu nije samo borba za bolju cenu već veština stvaranja win–win dogovora, koji grade dugoročnu saradnju, poverenje i lojalnost.
U praksi, pregovaranje sa klijentima je nastavak komunikacije, a ne odvojena disciplina. Ako ste loše objasnili ponudu, preskočili ključne teme ili ignorisali signale nezadovoljstva, nijedna pregovaračka tehnika vam kasnije neće pomoći.
Dobar pregovarač zato nastoji da razume šta je drugoj strani zaista važno – bilo da je to rok, fleksibilnost, sigurnost ili jasni uslovi saradnje. Istovremeno, zna gde su njegove granice i ne gubi ih iz vida pod pritiskom. Umesto da se fokusira samo na cenu, on razgovor usmerava ka vrednosti koju saradnja donosi i vodi računa da kratkoročna „pobeda” ne ugrozi odnos na duži rok.
Upravo ta ravnoteža između interesa, granica i odnosa razlikuje pregovarače koji grade stabilne poslovne saradnje od onih koji dobiju jedan dogovor, ali izgube poverenje.
Najpoznatije savremene škole pregovaranja (uključujući Harvard Program on Negotiation) stalno ponavljaju istu poruku: pregovori se dobijaju pre sastanka – u pripremi. Upravo zato razliku ne prave trikovi u razgovoru, već način na koji ulazite u razgovor.
Evo nekoliko strategija pregovaranja koje u praksi donose najbolji rezultat.
Pre svakog razgovora odgovorite sebi na tri pitanja:
Upravo je jasnost ono što vam daje stabilnost tokom pregovora. Kada znate svoje granice, teže vas je izbaciti iz ravnoteže pritiskom ili ubrzavanjem odluke. Bez toga, pregovori lako postaju reaktivni – pristajete na ustupke za koje kasnije zažalite ili branite stavove koji vam zapravo nisu presudni.
Pozicija je ono što druga strana izgovara, poput: „Hoćemo popust od 20%”.
Interes je razlog koji stoji iza toga: ograničen budžet, strah od rizika ili neizvesnost u vezi sa rezultatom.
Kada se fokusirate samo na poziciju, pregovori često ostanu zaglavljeni. Kada pokušate da razumete interes, otvara se prostor za rešenja. Postavljanjem pitanja poput „Šta vam je ovde najvažnije?” ili „Šta vam trenutno predstavlja najveći rizik?” dolazite do stvarnih motiva sagovornika.
Upravo tada nastaju kreativni dogovori – umesto dobijanja čistog popusta, razgovor se može pomeriti ka dužem ugovoru, pilot-fazi, fleksibilnijoj dinamici plaćanja ili dodatnoj vrednosti koja ne ugrožava vašu cenu.
Ozbiljnije pregovore (veći klijent, važan ugovor, strateško partnerstvo) tretirajte kao projekat:
Analize poput „The role and importance good business negotiation skills for modern managers” pokazuju da dobra priprema i jasno strukturirani pregovori vode do boljih uslova, manjeg konflikta i brže implementacije dogovora.
Komunikacione veštine u poslovanju direktno utiču na to kako druga strana doživljava pregovore:
U B2B svetu, istraživanja pokazuju da efikasno pregovaranje ne donosi samo bolju maržu u jednom ugovoru, već i veću lojalnost i dugoročne odnose sa klijentima.
U teoriji se svi slažu da je komunikacija važna.
U praksi, barijere iskaču na svakom koraku:
Evo kako ove barijere možete da prevaziđete.

Mali timovi često naprave ogroman iskorak kada se dogovore oko elementarnih stvari:
Bez fidbeka, komunikacija brzo postaje jednosmerna. Uvedite praksu:
Gallup konstantno potvrđuje da su timovi koji redovno dobijaju smislen fidbek angažovaniji i produktivniji, dok loša interna komunikacija vodi u otpor, pasivnost i odlazak talentovanih ljudi.
Veliki deo konflikata u kompanijama zapravo potiče od nejasno definisanih uloga, neizgovorenih očekivanja i različitih tumačenja istih informacija.
Pre nego što pređete na „teške razgovore”, imajte u vidu savete za komunikaciju koji vam mogu pomoći:
U mnogim timovima ljudi ne pitaju jer se plaše da će delovati nekompetentno ili usporiti druge. U praksi se dešava suprotno – nepostavljanje pitanja kasnije preraste u greške, pogrešne pretpostavke i nepotreban stres. Zdrava komunikacija podrazumeva da je pitanje signal odgovornosti, a ne slabosti.
Da biste to zaista uveli:
Jedan od čestih razloga nesporazuma jeste pretpostavka da svi razmišljaju i komuniciraju isto. Neki ljudi vole kratke i direktne poruke, dok drugima treba širi kontekst i objašnjenje odluke.
U praksi to značilo sledeće:
Veliki broj problema u poslovnoj komunikaciji nastaje jer razgovori ostanu otvoreni. Ljudi se raziđu sa sastanka sa različitim tumačenjima onoga što je dogovoreno, ko je odgovoran i šta sledi dalje. Jasno zatvaranje komunikacije sprečava upravo takve situacije.
U ovome vam mogu pomoći:
Ova jednostavna navika značajno smanjuje potrebu za dodatnim objašnjenjima i „gašenjem požara” kasnije.
Odnos sa klijentom retko puca iznenada. Mnogo češće mu prethodi niz sitnih signala koje u svakodnevnom radu previdimo: mejlovi bez odgovora, nejasno dogovoreni sledeći koraci, obećanja koja se vremenom razvodne ili sitne promene koje nikada nisu do kraja objašnjene. Kada se ti signali nagomilaju, poverenje počinje da slabi.
Zato dobra poslovna komunikacija sa klijentima nije samo stvar pristojnosti već kombinacija jasnosti, predvidljivosti i spremnosti da se stvari kažu na vreme.
Kada primetite da saradnja postaje napeta ili da komunikacija gubi ritam, važno je da se vratite na početak. Umesto da pretpostavljate da je sve i dalje jasno, otvorite prostor za proveru dogovora:
Ovakav reset često sprečava da manji nesporazumi prerastu u ozbiljne konflikte.
Klijenti se osećaju sigurnije kada znaju da je situacija pod kontrolom, čak i kada stvari ne idu savršeno. Redovna komunikacija gradi taj osećaj:
Tišina stvara sumnju, dok predvidivost gradi poverenje.
Problemi u saradnji gotovo nikada ne nestanu sami od sebe. Što se ranije pomenu, lakše se rešavaju:

Klijenti mnogo lakše prihvataju problem nego osećaj da su ostavljeni bez informacija.
Pregovaranje sa klijentima ne završava se potpisivanjem ugovora. Ono se nastavlja kroz dogovore o rokovima, dodatnim zahtevima i promenama obima posla:
Klijenti ostaju duže kada osećaju da je pregovaranje fer, a ne jednostrano.
Mnogi problemi u odnosima nastaju zbog različitih tumačenja istog razgovora. Zato je važno da se svaki dogovor jasno zaokruži:
Ova navika smanjuje potrebu za naknadnim objašnjenjima i „gašenjem požara”.
Greške su neizbežne, ali način na koji se komuniciraju od izuzetne je važnosti:
Otvoren i odgovoran pristup često jača odnos, umesto da ga naruši.
Ne funkcionišu svi klijenti na isti način. Neki vole kratke i direktne poruke, dok drugima treba više konteksta:
Fleksibilnost u komunikaciji često rešava više problema nego dodatna objašnjenja.
Najbolji odnosi se održavaju svesno. Povremeni razgovori o saradnji pomažu da se problemi prepoznaju na vreme:

Ovakvi razgovori često produže saradnju i učvrste poverenje.
Konsultantska agencija Nova linija godinama je sarađivala sa velikim klijentom iz FMCG industrije. Prve dve godine sve je funkcionisalo bez većih trzavica: ciljevi su bili jasni, komunikacija redovna, a poverenje obostrano. Posao se širio, timovi su rasli i niko nije imao osećaj da nešto ozbiljno ne funkcioniše.
Treće godine počeli su da se pojavljuju problemi, ali ne naglo.
Klijent je morao više puta da traži iste izveštaje, rokovi se povremeno nisu poštovali, a nove osobe u klijentovom timu nisu imale jasan uvid u tok saradnje. Svaki od ovih problema pojedinačno je delovao rešivo, ali zajedno su ukazivali na dosta dublji problem.
Menadžment Nove linije primećivao je sve više nervoznih mejlova i hitnih sastanaka. Fokusirali su se na operativne zahteve i pritiske, pokušavajući da odgovore brže i efikasnije.
Ono što nisu videli jeste da se u pozadini polako raspadao najvažniji element saradnje – komunikacija.
Pravi alarm se oglasio tek kada je klijent otvoreno rekao da razmatra saradnju sa drugim agencijama. Tada je postalo jasno da problem nije u stručnosti ili kvalitetu usluge, već u načinu na koji se saradnja vodi i komunicira. Umesto daljeg „krpljenja”, odlučili su da situaciji pristupe sistemski.
Prvi korak bio je detaljno mapiranje komunikacionih tačaka: ko s kim komunicira, kojim kanalom i koliko često.
Ispostavilo se da su poruke često nisu imale odgovornog nosioca , da su se informacije gubile između mejlova i sastanaka i da odgovornosti nisu bile dovoljno precizno definisane.

Nakon toga, uvedeni su jasni protokoli:
Na taj način komunikacija je postala predvidljivija i transparentnija.
Posebna pažnja posvećena je izveštavanju. Svi izveštaji su standardizovani – isti format, isti termin slanja, jasno razdvojeno šta je urađeno i šta sledi. Klijent više nije morao da „juri informacije”, što je značajno smanjilo tenziju.
Na kraju je ponovo otvorena i tema poslovnog pregovaranja. Umesto odbrane starih praksi, razgovaralo se o realnijim rokovima, poboljšanju obima usluga i jasnijem definisanju šta se smatra „hitnim”, a šta ne.

Pregovaranje je postalo alat za očuvanje odnosa, a ne za nadmetanje.
Promene nisu dale instant efekat, ali su bile vidljive. Kroz bolju poslovnu komunikaciju i pametnije pregovaranje sa klijentima Nova linija je uspela da:
Primer kompanije Nova linija je fiktivan, ali zasnovan na tipičnim situacijama koje se u praksi dešavaju u mnogim poslovnim odnosima. Njegova svrha nije da prikaže idealno rešenje, već da ilustruje koliko se problemi u saradnji često ne pojavljuju iznenada, već nastaju postepeno – kroz niz sitnih komunikacionih propusta.
Ovaj primer pokazuje da klijenti retko odlaze zbog jednog lošeg sastanka ili jedne greške. Mnogo češće razlog leži u osećaju da saradnja više nije jasna, predvidljiva i pod kontrolom. Kada komunikacija s klijentom i timska komunikacija postanu haotične, nepostojane ili neusklađene sa očekivanjima, čak i kvalitetna usluga počinje da gubi vrednost u očima klijenta.
Takođe, primer jasno ilustruje da rešavanje problema ne dolazi iz bolje prodaje ili agresivnijeg pregovaranja, već iz povratka jasnim pravilima komunikacije, definisanim odgovornostima i otvorenom razgovoru o realnim mogućnostima obe strane. U tom procesu, poslovno pregovaranje ne služi samo kao alat za nadmetanje već i kao mehanizam za ponovno uspostavljanje ravnoteže u odnosu.
Najzad, ovaj scenario potvrđuje jednu važnu stvar – komunikacione veštine u poslovanju direktno utiču na stabilnost saradnje, zadržavanje klijenata i dugoročne prihode. Kada se komunikacija svesno unapređuje, čak i narušeni odnosi mogu da se poprave. Kada se zanemaruje, i najperspektivniji klijenti mogu lako da odu.
Savremena istraživanja jasno pokazuju da su veštine komunikacije, analize i pregovaranja među najtraženijim u poslovnom svetu – posebno za one koji žele da idu ka menadžerskim i liderskim pozicijama.
Razlog je jednostavan:
Ako želite da budete osoba koja:
Samostalno učenje kroz čitanje knjiga, podkaste i članke je koristan početak, ali često ostane samo na teoriji. Da biste zaista napredovali, potrebno je:
Na BusinessAcademy, programi iz oblasti menadžmenta i poslovnih veština uključuju module koji se sistematski bave:
Kroz rad na konkretnim studijama slučaja, zadacima i vežbama, za 9 meseci možete da pređete put od „znam da je komunikacija važna” do „znam tačno kako da razgovaram, pregovaram i pišem da bih dobio rezultat”.
Ako želite da vaše sledeće „ne razumem se baš najbolje s klijentima” postane „ugovor je potpisan zbog moje veštine vođenja pregovora”, vreme je da ove veštine podignete na ozbiljniji nivo.
Copyright © BusinessAcademy. Sva prava zadržana. Privatnost.
Komentar